Hladan je zid
Na koji sam se
Umjesto tebe naslonio

Hladan je grad
U koji me taj
Vjetar sudbine donio

O, ti dušo prazna
Da može smrt biti kazna

Hladan je zrak
Samo jedan mali dio
Onoga što osjeæam
Da zaborav ništa drugo nije
Do odgoðeno sjeæanje
Što me podsjeæa

Ali ne znam zbog èega
Ja nisam ljut na njega
Ali ne znam zbog èega

Ne i ne, ne mogu joj priæi
Za sreæu su potrebni mišiæi*

Previše tereta nosim
Za èovjeka do koljena u snijegu
Previše tereta nosim
Za osobu koja je u bijegu

O, ti dušo prazna
Samo da ona ne sazna
O, ti dušo prazna

Ne i ne, ne mogu joj priæi
Za sreæu su potrebni mišiæi