|
DINO MERLIN, nakon uspesnog gostovanja u beckoj diskoteci " Nachtwerk " kaze da nije " zreo " za penziju i tvrdi :
RAZBIJAO SAM DOSADU SA VESNOM ZMIJANAC I IVANOM BANFIC
|
Dino Merlin, ili pravim imenom Edin Dervishalidovic, svakako je jedan od najvecih kantautora sa prostora bivse Jugoslavije. Njegove pesme " Mjesecina ", " Nesto lijepo treba da se desi " kao i vec legendarni " Jorgovani " koju je Dino odpevao sa Vesnom Zmijanac, usle su u sam vrh muzickih ostvarenja. Njegove pesme neretko pevaju i drugi izvodjaci na svojim nastupima, a broj posetilaca na koncertima Carobnjaka dostize megalomansku cifru. Nasa ekipa srela je Dina Merlina u beckoj diskoteci " Nachtwerk " te smo tu priliku iskoristili da malo procaskamo sa njim.
Veceras je Bilo dosta vasih obozavalaca koji nisu uspeli da udju u diskoteku zbog velike guzve, kako objasnjavate razmere vase popularnosti u zemljama zapadne Evrope ?
Ja mislim da je ovo jedan od najvcih koncerata u dijaspori, odnosno van granica bivse Jugoslavije. Vrlo sam odgovoran prema ovom koncertu i prema ovoj publici, mada se trudim da budem takav na svim svojim nastupima, ali je ovo jedan veoma vazan koncert i jako mi je drago da je uspio.
Da li ste se odlucili za koju cete muzicku kucu izdati sledeci album i da li je izdavacka kuca " Vujin " jos uvek u igri ?
Naime, ja sam zbilja, mada ce to zvucati kao fraza, u poziciji da imam slobodu u svom dzepu i ja svu svoju energiju zelim da fokusiram i da je kanalisem na svoj novi materijal. Ja jednostavno nisam od onih ljudi koji se iscrpljuju time koliko novaca treba da dobijem za taj album , jer ne radi se o pijaci i ne treba to tako posmatrati. Postoji jedno trziste koje ce odrediti koliko sta vrijedi a ja nisam od ljudi koji su kompetentni da razgovaraju o tome , ja imam puno menadzera i ljudi koji se bave tim tehnickim pitanjima. Ovo zelim da shvatite kao moj iskren odgovor na sve to, jer meni ne prilici da se upustam u to trgovanje. Imam ljude koji su placeni za to, a ja cu se truditi da zavrsim posao oko svojih pjesama, jer to je vaznije od svega drugog.
Jednom prilikom ste izjavili vam razgovor o novcu oduzima kreativnu energiju. Na koji nacin uspevate da napunite baterije i odakle vam tolika kreativnost ?
Vjerujte, i meni se cesto mota po glavi to pitanje. Sigurnost i umjetnost definitivno tesko mogu ici zajedno. Ja sam siguran zato sto imam svoj dom, porodicu i kao takav sam siguran i ispunjen. Uvjek postoji nesto o cemu se cuti i postoji neka tajna koja je, u stvari, pokretacki faktor i uvjek me pokrene kao taj neki zaborav, koji nije nista drugo nego odlozeno sjecanje, i uvjek kad vidim lijepu zenu, uhvati me ona moja stara nemoc i napisem pjesmu.
Do sada ste snimili dva uspesna dueta, jedan sa Vesnom Zmijanac drugi sa Ivanom Banfic, dali ste planirali da na sledecem albumu napravite nesto slicno?
Moja iskrena zelja je da na svakom albumu imam poneko takvo iznenadjenje. Covjek koji se toliko dugo bavi ovim poslom, odnosno jedna intelektualno zrela osoba, sam sebi dosadi. Samo narcisoidni pjevaci koji previse paznje i uspjeha pripisuju sebi, misle da su vazni. Hocu reci da na umu imam deset ljudi sa kojima bih pjevao, ja to ne bih nazvao duetima, vec jednostavno saradnjom, ja bih ucinio sve da sam sebi nisam dosadan a onda nisam vjerovatno ni drugima. Sve pocinje iznutra, svaki covjek je onakav kako se u dusi osjeca, ukoliko je neko tuzan a oko njega je karneval i festa, on ce se i dalje osjecati tuznim. Time sam htio da kazem da u koliko je covjeku dosadno, treba da uradi nesto da mu ne bude dosadno, a meni su tako lijepo razbile dosadu Vesna i Ivana.
° S obzirom da sledece godine navrsava dvadeset godina od kada ste izdali prvi album, mozete li da napravite rezime vaseg dosadasnjeg rada?
Kad se sad sve to sabere i kad se napravi neki inventar, mislim da je u pitanju splet srecnih okolnosti. Jednostavno, covjek ne moze drugacije reci jer se to ne moze planirati, to nije skola u kojoj se to moze nauciti. Ovo je zbilja umjetnost jer covjek barata ljudskim osjecanjima, jer ukoliko vi nekim djelicem teksta ili note uspijete da dotaknete nekog, onda je to odgovornost. Recimo, veceras je doslo dosta ljudi, potrosili su i nesto novaca a, sto je najvaznije, oni su odvojili vrijeme za mene i to ih tako lijepo ispunjava, onda smatram da nema skole u kojoj se moze nauciti kako ce te ljudima ispuniti srce. Zato ja smatram da sam imao srecu da imam to malo talenta sto mi ga je bog dao. Istina, i sam sam mnogo radio na svemu tome. Ovo je umjetnost koja ponekad zna da bude devalvirana od ljudi koji joj ne pripadaju, ali treba zastiti one casne umjetnike kojih ima dosta na ovim prostorima, ovo je nas smijer ili muzicki put eksjugoslovenski ili balkanski, nazovimo to kako hocemo. Drago mi je da na moje koncerte dolaze i stranci koji ne razumiju sta ja pjevam, ali shvataju da nije muzika samo ono sto je “MTV” , postoji jedan paralelni svijet u kojem je nama jako lijepo i ugodno, a ja pripadam tom nekom paralelnom svijetu nas umjetnika koji ispunjavamo ljudska srca a ne moramo biti “MTV” zvijezde.
Da li ste razmisljali da sledece godine napravite koncert povodom dvadesetogodisnjice?
Ja bas nisam taj koji slavi nekakve godisnjice, a to je strasno sto ste vi rekli, dvadeset godina (smeh), mada je to cinjenica. Onog trenutka kad bih pravio jubilej povodom 20 ili 25 godina svog muzickog postojanja, to bi za mene znacilo da sam spreman za penziju, a ne zelim sam sebi da skacem u stomak i pravim takve budalastine. Mislim da necu obljezavati nikakve jubileje jer u ovom upaljacu ima jos uvjek kremena.
S. Nenadovic
SVET PLUS (27. decembar 2002)
|
|
|
