 |
HRABRE PRATI SRECA
|
|
|
Kada se jedan nas umjetnik usudi sa sobom povesti 8 ljudi na americku turneju onda se to zove hrabrost. Iako se razlog uspjeha ovakvih turneja Dine Merlina moze nac´i u njegovom, ogromnom povjerenju u publiku i ljude koji ga kao njegovi vijerni obozavatelji nisu nikada iznevjerili.
Rasprodate ulaznice za svaki koncert, redovi pred salama, i Dinina energija i karizma koja se rasipa po cijelom prostoru i prenosi se od jednog do drugog, daje utisak da zivimo u "Dininoj eri".
Njegove rijeci i njegove pjesme zive i dostizu jedan nedodirljivi status umjetnika sa istancanim osjec´anjima koja pronalaze put do ljudi. U Cikagu nam se pruzila prilika da se uvjerimo u magiju Dine Merlina i njegove ekipe.
Dino, ponovno si na americkoj turneji, ovaj put sa vec´om ekipom! Kakvi su tvoji prvi utisci u Americi i Cikagu?
Ja sam, ustvari, dosao prije 7 dana. Poceli smo turneju u Detroitu, zatim smo odrzali koncerte u Atlanti i St. Louisu, a ovo je sad cetvrti koncert u Chicagu. Moram rec´i da sam jako uzbu?en i vrlo zadovoljan, zato sto su, ustvari, ova cetiri koncerta i bila najbolja do sada. Sve su karte uglavnom rasprodate i publika je, cini mi se, potpuno sazrela za ovakvu vrstu koncerata, jer ono sto su navikli da im dajem u Bosni i Evropi, ja sam im donio i ovdje - osam ljudi na bini. Dakle, imaju kompletan ugo?aj kao bilo gdje u Evropi. Razlika je, ustvari, evidentna, jer cini mi se da se prvi put neko usudio voditi sa sobom ekipu od osam ljudi. To su zahtjevni materijalni troskovi, ali ja sam odlucio da napravim tako nesto i nisam se pokajao, jer srec´a prati hrabre.
Dosta vremena je proslo od izlaska tvog zadnjeg albuma. Zasto se toliko ceka na novi album i da li je ta pauza zapravo smisljena?
Pa, oni koji mene prate znaju, dakle, da ta pauza izme?u albuma nije nista manja niti vec´a nego pauza koja je bila , na primjer, izmedju “Fotografije” i “Sredinom” ili mojih ostalih albuma. Ja uvijek imam nekako, taj olimpijski period od cetiri godine, zato sto mislim da trebam izac´i van onda kada imam nesto za rec´i. A ne, kao sto na zalost mnogi drugi rade, onako da uzmu malo para. Ja to ne radim samo zbog toga, nego ako imam sta za rec´i onda c´u i izac´i vani sa svojim pjesmama, jer ja sam od onih koji imaju tu jaku autocenzuru. Nije sve sto ja napisem za piste. Dakle, nije svaka pidzama koju napravim za piste. Ja biram samo one koje su najbolje koje c´e nekim ljudima nesto i znaciti za nekakvih 10 ili 20 godina, ali i koje c´e i meni krasiti zid. Svrha ovog je, ustvari, da za nekih 20-ak ili 30 godina, kao sto sad pjevaju “Bosnom behar probeharao” kada pobjedi reprezentacija BiH po stadionima, ili u kosarci, da tako nekad ovu pjesmu koju danas pravim ili koju sad snimam, neko otpjeva za nekih 20 godina. Znaci, nisam od onih koji prave to za jedno ljeto. A da bih dosao do takve pjesme, da bih je napravio i da bih je sazvakao, treba proc´i odre?eni vremenski period. To ti je kao ona prica o engleskoj travi, kad su pitali Francuzi: “A zasto kod nas nije ovakva, mi je sadimo 100 godina”. Kaze: “Da, ali mi je sadimo trista”. Znaci, kad jednu pjesmu napravim, na primjer, pjesmu koju sam napravio prije 4 godine,ako mi sad funkcionira, znaci da ona ima sanse.
Iz pouzdanih izvora imamo informaciju da c´e na novom albumu biti par dueta i da je vec´ina materijala ra?ena u Londonu. Koliko je tacna ta informacija?
To nisu dueti. Ja to ne gledam na taj nacin. Ponekad covjek sudjeluje na mom albumu u nekoj pjesmi ali ne glasom, znaci to nije klasicni duet, a ustvari je to vise duet nego kada pjevaju dva glasa. Rekao bih da je to jedan susret, jedna interakcija i razmjena misljenja. To je projekat u kojem zelim ugostiti ljude koji mi znace nesto. Susret ljudi koji su u tom momentu ili tom vremenu, godini na istom levelu, isto razmisljaju dakle, jedna interakcija razmjene misljenja, razmjene glasa, cijele te furke koju imas.
Da li se slazes s tim, da su tvoji albumi jedna vrsta umjetnickog djela?
Pa, sta je umjetnicko djelo? To je vrlo diskutabilno. Kako kome. Umjetnicko djelo je nesto sto traje. Dakle, ako nesto ima neku svoju trajnost, to mozemo nazvati umjetnickim djelom. Ja mislim da moji albumi nisu umjetnicka djela, obzirom da volim da sudjelujem kao posmatrac i kao konzument umjetnosti, pogotovo knjizevnosti. Onda mogu rec´i da su umjetnicka djela neke stvari koje ce proc´i kroz vrijeme i koje mogu samo geni da ostave za sobom. Ja ne mogu za svoje pjesme rec´i da su umjetnicka djela. Trudim se da tu postoji rijec ili jedna nota koja c´e ostati, a drugi c´e o tome bolje prosuditi, posebno vrijeme.
Recimo, ja kao jedna od tih, smatram da si ti izuzetan umjetnik. Zanima me, tako?er gdje ti uvijek, iznova pronalazis tu inspiraciju da stvaras ili bolje receno, gdje pronalazis sve te emocije koje krase sve tvoje pjesme?
To me ljudi uvijek pitaju i ja jos uvijek nisam siguran sta da odgovorim. Postoje dva nacina kako nastaje pjesma. Jedan je je kad te pogodi direktno ta nekakva impresija koja dolazi vjerovatno od Boga, dakle, neki trenutak koji svi primjete, a ti ga samo primijetis na drugaciji nacin i opises ga. Drugi nacin je plastican, a to znaci ako si procitao neku knjigu ili si cuo neku misao, ili neku melodiju, pa te ona potaknula da napravis nesto slicno tome, ili si procitao neko knjizevno djelo pa si nasao tu par recenica, temu ili samo ideju, pa ti na svoj nacin pokusas da to uoblicis. Tako covjek, ustvari kopa, rovari, stalno rovari i do?e do necega. Inace, ti je to tako kod ljudi koji se bave jednim malim kreiranjem. Ja mogu rec´i da se bavim kreiranjem, dakle kreiram, redam rijeci i note onako kako mislim da bi to bilo ugodno. I kad si takav, kad se bavis tim poslom, to ti je jedan haos, ti nemas nikad mira. Ja nemam radno vrijeme i vrlo cesto se, pogotovo kad sam bio mladji, probudim po noc´i u tri sata i uzmem malo gitaru. Znas, jedan veliki talijanski pisac, Aleksandro Bariko (Alessandro Baricco), ako si to citala, to je jedan novi velikan, kaze: “Kad si talentovan, imas cijeli zivot kuglanu u dnevnom boravku” (smijeh).Dakle, nemas nikad mira.
Ti si jednim dijelom vec´ odgovorio na moje pitanje o duetima, ali zanima me tvoje generalno misljenje o danasnjoj BH sceni i duetima koji su sve vise uzeli maha. Ti i Vesna Zmijanac ste me?u prvima imali duet koji je I dan-danas veliki hit!
Pa jesmo. Problem je mozda sto ljudi gledaju u mene sta ja radim i onda pokusaju uraditi nesto slicno. Zapravo, to i nije problem, neki ljudi to, eto, rade iz mozda iz zadovoljstva; neki zato sto su talentovani; neki opet da bi zaradili pare a onda obicno i propadnu, jer ako u ovaj posao krenes samo s namjerom da zaradis pare, onda obicno ne zaradis. Kad krenes, kao na primjer ja, da povratis tu neku emociju, da kazes sta te boli, onda i do?u pare. To je tako. Covjek obicno dobije u zivotu ono sto nije trazio i na?e ono sto nije trazio. Moja rahmetli mama je uvijek bila protiv mog sou-biznisa i krila je cijeli zivot od mene svaku moguc´nost da kupim gitaru, i tako dalje. Ali, ja sam u tome istrajavao. A danas djeca na audiciju dolaze s mamom i sa advokatom (smijeh). Znaci, roditelji ih tjeraju na to, a obicno je tako da su rijetki od njih talentirani. A opet, svi oni koje mozda roditelji nekako ne guraju u to ili nisu u moguc´nosti, budu zapravo talentovani. Tako je to obicno,kontra.
Ko c´e biti izdavac novog albuma za podrucje bivse Juge, jer pricalo se da su u Srbiji nudili velike pare za izdavanje tvog albuma?
Znas nas svijet! Nas svijet samo prica o tome hoc´e li Dino otic´i u Beograd ili nec´e I koliko… (smijeh). Pa, “Sredinom” je album koji je isto tako, i to potpuno normalno izasao u Srbiji i tamo, ustvari, postigao najvec´i tiraz. Dakle, sa novim albumom c´u imati potpuno iste izdavace. A kod nas kad neko nesto lupi u novinama, onda se narod prihvati toga k’o p’jan plota. Ne znam uopc´e sta je smisao toga i takvih pitanja o kojima se raspravlja. Dakle jedan od mojih izdavaca je Cityrecords iz Srbije;drugi je Dallas za Hrvatsku i Sloveniju; trec´i je Javni RTV servis BiH za BiH; In Takt Records je za Evropu, i dok ja, ako Bog da, u martu budem izdavao novi album i u Americi c´e se pojaviti novi izdavac, najvjerovatnije Plima magazin.
Blizi se utakmica „zivota“ za Bosnu. Da li pratis sport i kakvi su izgledi nase reprezentacije za kvalifikacije na Evopskom Prvenstvu u Portugalu?
Ja jako volim fudbal. Prije sam jos vise volio to dok sam sam igrao. Igrao sam kao pionir “Sarajeva”. A danas, kad mi vrijeme dozvoljava pratim sport. Kad je nasa reprezentacija u pitanju, ja sam naravno onda malo zagrijaniji za to i svjestan sam da je ovo sada jedan veliki trenutak. Jos plovi puno adrenalina u venama ovog napac´enog bosanskohercegovackog svijeta, jer mi mislimo da c´e nam fudbal i film promijeniti zivot (smijeh) A nec´e. Ali eto, slatka, mala iluzija kojom sami sebe lazemo svakodnevno. Naravno, jako bih bio zainteresiran da odemo na Evropsko prvenstvo. Ali vise bih volio da ljudi promijene svoj nacin razmisljanja, da zavrnu rukave, da rade, da uce, da budu speleolozi, da istrazuju, i da na TAJ nacin mi izadjemo, sto se kaze- na zelenu granu. I onda nec´emo biti tako brizni hoc´e li Dino osvojiti prvo mjesto na Evroviziji, hoze li reprezentacija uc´i u Evropsko prvenstvo…Ne, nego c´emo biti jedna normalna dosadna zemlja. To bih volio da budemo – dosadna zemlja, u kojoj nec´e biti ovih egzistencijalnih pitanja. Uvijek je tako da je u onim zemljama koje su u krizi i koje propadaju, popularno ono :"dajte hljeba, igara i sportova..". A one stabilne, normalne zemlje - njih to vise ne interesira. Zato su kod nas, u vezi tih sekundarnih stvari u zivotu, emocije tako ekstremno intenzivne.
To si stvarno lijepo rekao! Za kraj, samo poruka citaocima Vox magazina i svima onima kojima te slusaju i prate vec´ godinama, a takvih je, rekla bih, zaista puno !
Nemam nekakvih velikih poruka, niti velikih rijeci jer covjek kad nesto izrekne onda se obaveze. Kad kazes nekome da ga volis, onda to moras i pokaziti (smijeh). Ako ja porucim nesto onda moram biti podrska tome. Zelim samo da izrazim zadovoljstvo sto sam vama, Vox Magazinu dao intervju jer nisam prije cuo za vas list. Ali, evo svaki novi dan je nova lekcija. Sad sam upoznao i list Vox i puno pozdrava i srec´e svima.
Hvala ti puno Dino za ovaj intervju, bilo mi je neobicno drago razgovarati s tobom u ime nasih citaoca. Lijepo se provedi na koncertu i na daljnjim koncertima u Americi.
Priprema: Kenan Juzbasic´
Razgovarala: Lidija Banovic´
Obrada: Urednistvo voxmagazin
Oktobar 2003, Chicago
|
|
|
