 |
(Juni 11, 2004)
JA SAM ZIVI DOKAZ PROTIV RIJECI NEMOGUCE
|
 |
|
EDIN DINO DERVISHALIDOVIC, umjetnik koji je kroz simbolicko znacenje bureka, autenticnog bosanskog fenomena, ali istovremeno antiglobalistickog, donio ono sto Bosancima fali - mangupluk
Nemoguce je nista, jer sve je moguce ako si siguran u sebe. To je poruka koju, izme©£u ostalog, Ïelim da porucim, jer kad sam krenuo prije dvadeset godina, kao djecak iz Masinske tehnicke skole u nastojanju da postanem ono sto sam sada, obisao sam cijelu Jugoslaviju, sve diskografske kuce i svi su rekli: Ti u show bussinesu!? To je nemoguce! Svi ti koji su rekli da je nemoguce, sad vise nisu u show bussinesu, a ja sam tu gdje jesam. Dakle, ja sam Ïivi dokaz protiv rijeci nemoguce.
Jasmina BIKIC
Prosle sedmice si, kako kaÏes, skinuo tijesnu kosulju, izuo tijesne cipele - izasao je tvoj novi album "Burek". Burek jeste autentican bosanski fenomen, istovremeno antiglobalisticki, nesto sto insanu jednako naum padne i u New Yorku i u Sarajevu. Ali, bojim se da ti ne zahatere cevabdÏije?
DINO: Ha, ha, ha…Nece. Zato sto burek ima tehnicke prednosti: kad ti je nana kod kuce napravila cevape? U tome je jedna od razlika.
|
|
Dakle, naravno ja volim i cevape i vrlo ih rado pojedem. Burek sam, na simbolicnoj razini, htio prikazati kao jednu od vrijednosti koje imamo, ali kao i muÏ koji svaki dan prolazi pored svoje lijepe Ïene i ne vidi njenu ljepotu nego gleda okolo, tako i mi ne vidimo vrijednosti bureka. Dakle, sta sve to imamo, a ne primjecujemo.
Nesto sto je standardno dobro stotinama godina je po definiciji kvalitet, klasika i umjetnost. Jer, samo ono sto preÏivi toliko stotina godina je vrijedno paÏnje i takvih epiteta kao sto su klasika i umjetnost. Burek je autentican bosanski fenomen, stovremeno i antiglobalisticki. Ustvari, Ïelim skrenuti paÏnju na ono o cemu sam govorio i na albumu "Sredinom". Kako hodati izmedu svih tih krajnosti. Ja sam i za globalizaciju, ali u onoj mjeri u kojoj je globalizacija za, a ne protiv covjeka, dakle za komunikaciju, brzi protok ideja i informacija, ali ne i za pornografiju, fasizam, sodomiju, pedofoliju i sve ono sto danas moÏete naci na Internetu. Jer to nije nikakav progres, to je zloupotreba tehnoloskog razvoja i donosi dekadenciju i dehumanizira nasu stvarnost, tj. cini nas hajvanima a ne insanima. Îivot koji je potpuni opozit BoÏijem redoslijedu.
Severina na Internet pornografiji?
DINO: Bez komentara. Me©£utim, ono sto Ïelim reci je: kako vrijeme prolazi, sve mi se vise cini mogucim da ce u bliskoj buducnosti biti potpuno legitimno i legalno da je neko nemoralan pa cak i izopacen vise dobro dosao u evropsko drustvo od onoga ko je cestit i posten, jer ce se osnovne moralne vrijednosti smatrati socijalnom neprilago©£enoscu. Tj. u buducnosti nas moÏda ceka, da svjesno pretjeram, situacija u kojoj ce pedofil biti nesto normalno, a sa druge strane bit ce veliki problem na tom istom mjestu u buducnosti biti, naprimjer, musliman. Lakse ce ljudi hodati goli nego obuceni, i prije ce Cicolina u evropski parlament od jedne pokrivene Ïene.
Ono sto isijava iz stihova na albumu "Burek", kao i na prethodnom, jeste ta neka viseslojna filozofija Ïivota Bosanca, Bosnjaka, Sarajlije, ali istovremeno ona se moÏe dotaci svakog covjeka na ovoj planeti. Kako to doÏivljavas?
DINO: MoÏda je nas tim nama najdraÏi, ali ako je zadnji na tabeli onda je on najgori i to sto ga mi volimo nece ga uciniti boljim. Ili kao sto imam obicaj reci: sta ako je nas, ako je los harmonikas Ne volim reci za nas Bosance da smo u bilo cemu ekskluzivni. Mi ni po cemu nismo razliciti od ostalih naroda i imamo svoje virtuoze, svoje genijalce, ali i svoje majmune. Vrlo je vaÏno da to shvatimo. Me©£utim, ima nesto po cemu smo drukciji, a to je da Ïivimo u Evropi, za koju i sami neki visokorangirani evropski politicari u Evropskoj uniji govore kao o krscanskom klubu, koji iskljucuje nas koji nismo krscani kao drugacije. Konkretno, moja vjeroispovijest je moj izbor i moja sudbina i ja sam, Bogu hvala, ponosan na to. Kako u Evropi koja je nasa kuca navijati za spomenuti klub ukoliko je taj klub iskljuciv, neposten i licemjeran, jer iskljucivost, nepostenje i licemjerje nisu osobine sporta. To je na nama Bosancima, pogotovo Bosnjacima, koji su imali stravicna iskustva u proteklom ratu i preÏivjeli genocid, nije dovoljno da smo samo obrazovani, sto bi nase nane rekle: vjerski i svjetski, vec moramo biti i pomalo drski, sto bi se reklo, mangupi. Sve ovo moÏemo naci u nasoj tradiciji. Na divlju agresiju koja nam se desavala proteklih godina, koja i sad traje skriveno - u rukavicama, od razlicitih grupa i grupacija, moramo spremno odgovorati ponekad i drsko-manguplukom.
Mislis da je u tom smislu ovaj tvoj album na neki nacin mangupluk?
DINO: ·irok je dijapazon ljudi koji me slusaju i ja im Ïelim poruciti nesto sto je fino i uljudno, civilizacijski, kulturno, kako treba servirano, pa ih napominjem da je islam religija ali i kultura. Ali koliko smo mi danas kulturni, to je drugo pitanje. To sto mnogi ne citaju Knjigu i sto se ne ponasaju u skladu sa istinskim vrijednostima, to je druga stvar. Ali, to nista ne govori o Knizi, vec o nama koji bismo je trebali citati.
Interesantno je da ideje islama na neki nacin prenose, kroz duete, recimo na proslom albumu Ivana Banfic, pjevajuci: …Kad dodirne me glas koji nema zvuk…, ili na ovom albumu Îeljko Joksimovic, pjevajuci: …Sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis.
DINO: Nista na albumu "Burek" nije slucajno. Sve sto se u mom Ïivotu desava moÏete cuti i u pjesmama na albumu "Burek". Uvijek sam pisao o stvarima koje su mi vaÏne. Radi se o ideji dobra, a dobro je univerzalno. Moja muzika nije samo puka zabava. Album "Burek" je zamisljen u skladu sa visokim produkcijskim standardima, tako sam nastojao da na tom nivou promisljam i sve sve ostale aspekte. Dizajn, marketing, promotivne aktivnosti itd. Burek kao konstanta u bosanskoj (i hercegovackoj) historiji predstavljen je idejnim rjesenjem baziranim na simbolu koji u starim kulturama i tradicijama stotinama godina egzistira kao beskonacno nastojanje spajanja kultura sa kulturama i ljudi sa ljudima. Dakle, ja prije svega Ïelim da u ljudima prepoznam dobro. Mislim da su ljudi predodre©£eni za dobro. Oni se ne ra©£aju zli, nego ih oblikuje vrijeme, eventualnosti i doga©£aji, od roditelja, sredine itd. U tom kontekstu posmatram sve. Prolazim cijeli svijet, Bog mi je dao to iskusenje da sam danas u Londonu, sutra u Sarajevu, prekosutra u Istanbulu, dakle na raskrscima kultura, civilizacija, gdje moje oci upijaju te razlicitosti i mogucnosti koegzistencije i te slike reflektiram u svojim pjesmama. Ako vi upijate mrÏnju, sumnju, nepovjerenje, ako vas neko u kuci hrani s tim, vi cete to prenositi dalje, distribuirajuci mrÏnju unedogled. Ja imam odgovornost prema velikom broju mladih ljudi koji osluskuju i prate sta cinim i govorim. Dakle, imam odgovornost poruciti: unatoc svim bolnim iskustvima u proslosti i onima koja i sada doÏivljavamo, mi ne trebamo preuzimati tu stafetu i postati divljaci. Jer, i rat nas je naucio tome. Hvala Bogu pa u Sarajevu nije zapaljena nijedna crkva. To je temelj na kojem trebamo graditi nas Ïivot, nas svijet i ici naprijed i reci: Nikad se necu ugledati na propalice, vec na odlikase.
Jedna moja koleginica iz Srbije je za tvoj album "Burek" kazala da odise islamom.
DINO: To je najveci kompliment koji mi neko moÏe dati, jer, kao sto sam rekao, islam je i kultura. To znaci da je moj CD kulturni proizvod. Ne vjerujem da cete danas na recentnoj svjetskoj sceni naci bas previse takvih. Danas je diskografija, sav show bussines evidentno dekadentan i tim se dice, ja se ne dicim nicim osim Bogom. Cijeli svoj opus, narocito od "Fotografije", pokusavam pokazati i, hvala Bogu, pokazujem da postoji vjera u drugi, bolji put, gdje covjek moÏe kahvu ispijati, Ïivjeti, pjevati, biti u show bussinesu, a biti vjeran moralnim vrijednostima porodice, sto ce reci normalan i porodican covjek. Sve dok se mene bude pitalo ostat cu takav, a ako ikad, ne d'o Bog, nestane te sigurnosti, ja cu istog trena reci: Ne, hvala, i objesiti kopacke o klin.
Na sve ovo nadovezuje se prica o tvom koncertu u Celju, gdje si se pojavio sa majicom na kojoj je grb nekadasnje SRBiH, a umjesto onih tvornickih dimnjaka su dvije munare. Na Internetu su te nazvali "Borcem za dÏamije".
DINO: U tom se slucaju nije radilo o borbi za dÏamije vec o elementarnim ljudskim pravima. Ja sam principijelan, ne dam na svoje. NaÏalost, Ïivim u zemlji i pripadam esnafu, koliko god mi to izgledalo tuÏno, koji iskljucivo vodi racuna o toj besciljnoj zabavi - koliko ce napuniti diskoteku, koliko ce uzeti para, kako ce se opiti, slikati u hotelskoj sobi… Uz nekoliko casnih izuzetaka, tu ne postoji nista vrijedno paÏnje. Ostao sam prilicno usamljen da vodim takve bitke koje bismo trebali da vodimo skupa kao drustvo. Jer ako je u jednoj demokratskoj zemlji u momentu ulaska u Evropsku uniju problem izgradnja jednog vjerskog objekta, znaci da ih Evropa nagra©£uje za takvo oduzimanje i nepostivanje ljudskih prava. Na takav cinizam nasi politicari odgovaraju servilno i otvaraju im nasu zemlju kao idealno trÏiste, na kojem svoje proizvode ne moraju opremiti niti prijevodom uputstva za upotrebu ili sadrÏaja, Ïeleci vjerovatno time reci da mi ionako nemamo potrebu za citanjem.
Na konto toga - pijes li Alpsko mlijeko?
DINO: NaÏalost, cesto se u mom friÏideru na©£e litar Alpskog mlijeka kao standardna zaliha. U svojoj opredijeljenosti za Bosnu i bosansko kupujem uglavno domace proizvode. NaÏalost, kada npr. kupim dva nasa jogurta cesto je jedan ukisnut. Za to nam nisu krivi ni Slovenci ni Japanci, vec su krivci me©£u nama.
Album "Burek" je bosanski proizvod, svjetskog kvaliteta i internacionalnih muzickih utjecaja. Na njemu si okupio muzicare iz Turske, Indije, Pakistana, Izraela, Njemacke… Zanima me kako su oni reagirali na burek, kao autenticni bosanski fenomen, pretpostavljam mnogo pozitivnije nego da si im ponudio talijanske milaneze, dalmatinske skampe ili kinesku riÏu?
DINO: Burek je u rangu svih tih svjetskih proizvoda koje si nabrojala, samo sto burek ne moÏes naci u Rimu, a ovdje moÏes naci pizzu, lazanje i ostalo.
Je li zato sto mi izvozimo balvane?
DINO: Rekao sam u sali da smo poznati po "obori balvan industriji". Me©£utim, "Burek" i ja smo dokaz da je nemoguce ponekad moguce. "Burek" je, ustvari, moj poziv da se iza©£e iz neke vrste defanzive u kojoj se vec dugo nalazimo. To je moja objava rata onima koji sjede pred granapima, samosaÏalijevaju se, za sve sto im se doga©£a krive druge, a ne vide sami sebe, po onoj arapskoj: kad kamila ne vidi svoju grbu. ·ta je to nemoguce ako je covjek siguran u sebe i ako zavrne rukave? Ja stalno odlazim i vracam se u nasu zemlju. Putujem na sve strane svijeta i kad god se vratim na©£em Bosnu na istom mjestu, u vremenu i prostoru, iste liftove koji ne rade. Sve stoji, kao u pricama Zije Dizdarevica. Kad god odgovorne ljude, ali i obican svijet pitam sto je sve to tako, oni uvijek odgovaraju: ma ne daju nam dihat, pritiscu nas, svi nas mrze i bas smo k'o djeca koja keca u skoli pravdaju mrÏnjom nastavnika. Znam da ima nastavnika koji ne vole neke ucenike, kao sto i nasa zemlja ima neprijatelje, ali puno je toga u nasoj zemlji lose zbog nas samih. Hocu reci, vrijeme je da se ustanovi ko je za sta odgovoran, ko radi a ko ne radi.
Dio tiraÏa "Bureka" rasprodat je prije nego sto je CD ugledao svjetlo dana. Znaci li to da si danas dosao u stadij kao kad poznati slikar proda svoju sliku i prije nego sto je zavrsi, a niko ne garantira, sto se, naravno, ne odnosi na tvoj novi album, da ce ona u finalu biti dobra?
DINO: Saglasan sam da je to i tekovina, ali kao i svaka druga tekovina zahtijeva odgovornost onih kojima pripada. Da, hvala Bogu, ja sam za razliku od mnogih u prilici da moja slika bude prodana i prije nego sto nastane. "Burek" je rasprodat i prije nego sto je bio u tepsiji, a kamoli u peci. To je u neku ruku dobro, u mom slucaju kad sam sigurno na tlu, imam temelje, meni to ne moÏe predstavljati problem. Me©£utim, postoji i ona mogucnost, koja ne bih volio da me zadesi, da se pohasim i da mi prakticno druge stvari budu vaÏnije od onoga sto mi je Bog dao, a to je talent, s kojim bih trebao biti paÏljiv i odgovoran. Dakle, radit cu sve dotle dok bude gorjela ta iskra znatiÏelje i ljubavi prema tom poslu. Ne bih volio da me ikad iko vidi na sceni sa bijelim pogledom uperenim u prazno, to bi onda znacilo da laÏem samog sebe pa i one koji imaju povjerenje u mene. Tad bih Ïelio da ne budem u ovom svemu, da zavrsim s tom pricom.
Na ovo mi se veze tvoj stih sa novog albuma gdje kaÏes: Slava je kao riba, za pola sata vec si gladan.
DINO: Da, to je to prokletstvo, nesto sto je dokaz da covjek sebi pridaje vecu vaÏnost nego sto smije. To je ta vjecna borba, vjecni rat koji covjek na kraju izgubi, borba sa samim sobom. To je bitka svih bitaka, bitka protiv svog jata, sto kaÏu sufije. Taj rat samo rijetki dobiju. Ma sta bilo, ma kako se stvari povoljno odvijale, covjek uvijek Ïeli jos vise. E to je cist dokaz da na dunjaluku nema rahatluka, da je taj mir rezerviran za onaj drugi svijet. Ovdje uvijek postoji Ïelja iza Ïelje. O tome govorim u pjesmi "Îelja". Imas placu, Ïelis povecanje place, dobijes povecanje, sad bi regres, poslije toga stan, poslije stana, vikendicu, onda auto… Ako jednom na©£em Ïelju iza koje nema druge Ïelje, to ce biti ustvari moj najveci album, kojeg nece biti.
Kada je izasao tvoj prethodni album "Sredinom", mnogi su kazali da je to vrhunac, da ne moÏe bolje, cak su ti predlagali i penziju. Me©£utim, "Burek" je mnogo vise i bolje, i u produkciji i u aranÏmanima i svemu ostalom. MoÏe li od ovoga jos bolje ili je zaista dosao red na penziju, sa©£enje bilja, citanje novina, pace kod HadÏibajrica, al' prije svega namaz i dÏamija?
DINO: U cemu se sastoji smisao Ïrtve? Kad si u moci, kao ptica koja umre pjevajuci ili umres prije smrti, dakle dok sam bistre glave i uspravan, dok me nisu savile godine i slabost, volio bih da na vrijeme donesem pravu odluku. Volio bih dok me ide da kaÏem: Hvala, to je sve od mene. Jer kad ostaris, kad te pro©£e ta snaga, kad vise i da hoces, neces, tad je kasno. Vrlo je vaÏno sve uciniti na vrijeme.
Jedan tvoj stih na novom albumu kaÏe: Takav je moj Ïivot, nikad go, vazda stativa. Ja bih, ipak, rekla da ti posljednje godine zabijas golove.
DINO: Èovjek kao ja uvijek ima osjecaj da su mu neke stvari nedostiÏne i trceci za njima, ustvari pise pjesme. Ja uvijek trcim za necim sto je neuhvatljivo i u tome i jeste sva draÏ te trke. Ako ikad propetih prstiju dohvatim to, to ce biti moj cilj i tad vise nece biti puta na kojem cu gaziti ovo trnje i pisati pjesme. To je sva prica, a ja sam samo jedan od onih koji je pricaju.
Prvo si carsijom prolazio na biciklu, pa si prosle jeseni na motoru, sta je slijedece, moÏda limuzina?
DINO: Razlozi su prakticni. Bicikl i motor su moja omiljena prijevozna sredstva, a doprinosim i manjoj motorizaciji u gradu. Koliko se puta uhvatimo u razmisljanju: pa zar smo ovih 200 metara morali preci autom. Sarajevo je grad koji je sticajem okolnosti prenapucen, ceste i putevi su prebukirani i mislim da je krajnje vrijeme da pocnemo malo talijanski ili kineski razmisljati. Malo vise bicikla i motora. Moj motor kosta kao jedan stari Stojadin. Dakle, ne radi se tu o novcu, vec o prakticnim stvarima.
U tvom posljednjem intervjuu za "Ljiljan", na pitanje kada ces u Srbiju, odgovorio si logikom sahovske igre: Kralj se zadnji pomice. Hoce li se kralj napokon pomaci ili zaista ne Ïelis biti dio tvog stiha opet sa posljednjeg albuma koji kaÏe: Ljudi zlo i ne zapamte, a vec zaborave?
DINO: Ponekad razmisljam o tome stalno pracen pitanjima sa svih strana: ides li, kad ces, ili me savjetuje nemoj nikad i sl., vec godinama me pitaju hocu li ikada otici u Beograd i u Srbiju i Crnu Goru. Ja, naravno, razmisljam o publici koja slusa moje pjesme godinama i kojoj dugujem te koncerte. Ali, ja i moja publika dobro znamo da u mom slucaju nisu u pitanju samo koncerti. Naprosto, ja moram osjetiti nesto puno vise sto bi me opredijelilo da odem tamo. Nikad necu reci nikad. Ali, ponavljam, mora se u meni roditi osjecaj koji bi me opredijelio da odem u Srbiju i Crnu Goru. Sad zbilja, najiskrenije, ne znam da li ce se to desiti i kad ce se desiti. Ali, vrlo je vaÏno napomenuti, ako ikada odem, to sigurno nece biti zbog jednog dueta.
Za kraj, nasla sam na Internetu (dinomerlin.com) jednu zanimljivu stvar: predloÏeno je jako puno tvojih pjesama, od onih sa prvog albuma do posljednjeg i od posjetilaca te stranice traÏi se da glasaju za pjesme za koje misle da ih cesce i vise trebas pjevati na koncertima. Rezultati ankete su veoma zanimljivi, jer su najvise glasova dobile pjesme: Bosnom behar, Jel' Saraj'vo gdje je nekad bilo i Jorgovani. ·ta to govori, da ljudi danas tvoje novije pjesme manje razumiju ili da je rijec o nekoj vjecnoj nostalgiji za proslim vremenima?
DINO: Vrlo je vaÏan taj raspored pjesama koje si procitala na Internetu. Iako se radi o relativno malom uzorku, slaÏem se da je Bosnom behar nesto sto ce trajati duÏe od svih nas. Nikada nisam ni pokusao pobjeci od sebe i svoje proslosti. Znam da sa pjesmom Bosnom behar probeharao, ljudima zamirise proljece u Las Vegasu i u Sidneyu na isti nacin kao i u Kaknju. Nema koncerta koji moÏe proci a da se ne otpjeva ta pjesma, bilo gdje i bilo kad. To je temelj na kojem je moja kuca, cvrst i siguran i u elementarnim stvarima nepopustljiv. Ali, ja nisam od ljudi koji Ïive od minulog rada, niti racunam na penziju. Sve to funkcionira ako si u posljednjih cetiri-pet godina napravio nesto vrijedno paÏnje. To je ujedno moja poruka ljudima koji slusaju moje pjesme i kojima nesto znaci to sto govorim. O.K. moÏe biti referenca nesto od prije 20 godina, ali u svijetu vam traÏe referencu i od prosle godine. Show bussines podrazumijeva ono: Uredu, sto je bilo, bilo je, ali da vidimo sta si sad, gdje si sad i kako ti to sad radis.
Kao ono - rodni list ne stariji od pola godine?
DINO: Bas tako. To si dobro rekla. Svima treba rodni list ne stariji od pola godine. Od ucenika do politicara, od tokara do slikara itd.
|
|
|
