 |
LJUDI OVDJE PRETJERUJU I U VJERI, A KAMOLI U PARAMA (Juni 11, 2004)
|
Nakon izlaska njegovog devetog studijskog albuma i u vrijeme zahuktavanja histerije koja æe, po svemu sudeæi, Burek uèiniti jednim od najprodavanijih albuma u bivsoj Jugoslaviji, Dino Dervishalidoviæ za Dane govori o saradnji sa Zeljkom Joksimoviæem, karijeri fizièkog radnika, novcu, vjeri…
Razgovarao: Amir Misirlic
Foto: Jasmin Fazlagiæ
Edin Dervishalidoviæ odnosno Dino Merlin (1962., Sarajevo) je formirana zvijezda. Nakon vise od 20 godina muzièke karijere, to i ne bi trebalo biti èudo da Dino i dalje ne zivi u gradu koji, naprosto, nikada nije podnosio zvijezde i u kojem se za bilo kakav uspjeh prvo dobije porcija omalovaz avanja, da bi priznanja stigla onda kada onoga sto ih treba primiti ili nema u BiH ili meu zivima.
U percepciji kolega, sugraana i javnosti, Dino Merlin je, veæ godinama (kako se zvao i prvi postratni jugoslavenski hit), ili netalentirani narcisoidni kalkulant ili predmet obozavanja kakvog u Bosni i Hercegovini nema. Upravo ta podijeljenost u mis ljenjima oko neèijeg lika i djela, kao i zagriz enost u stavu - koja se u ovom sluèaju moz e testirati u bilo kojoj, pogotovo u sarajevskoj kafani - svjedoèi da Merlin jeste zvijezda.
|
 |
|
Prosto: i pos tovanje i omalovaz avanje su okviri u kojima se neèija popularnost mjeri. A konaèan rezultat dobija se "prebrojavanjem glasova". Posljednji album Dine Merlina, Burek, sjajna je prilika da se ovaj princip provjeri. Za jedne, rijeè je o zbiru "posuenih" ideja, nategnutoj poetici i èistom foliranju; za druge je, naprosto, super. I, drugi vode: Burek je na samo jednom mjestu u Sarajevu za èak pet puta po prodaji premasio ranijeg trzisnog rekordera, pretposljednju ploèu Zdravka Èoliæa, dok iz Beograda stizu informacije o nevjerovatnom honoraru koji je Merlin dobio za prava prodata najveæoj diskografskoj kuæi u Srbiji.
Ono, meutim, oko èega se ne polemise, i sto mu se priznaje sa obje strane, jeste Dinino ulaganje u samog sebe, spremnost da se odreeni standardi u vlastitom imidzu, produkciji i odnosu spram javnosti postuju do krajnjih granica. Burek je, jednostavno, skupa, vrhunski producirana, dizajnirana ploèa, oko koje se, pored ostalih, brine i èovjek koji je stvorio prestizni Sarajevo Jazz Festival Edin Zubèeviæ.
|
 |
|
Prosto: i pos tovanje i omalovaz avanje su okviri u kojima se neèija popularnost mjeri. A konaèan rezultat dobija se "prebrojavanjem glasova". Posljednji album Dine Merlina, Burek, sjajna je prilika da se ovaj princip provjeri. Za jedne, rijeè je o zbiru "posuenih" ideja, nategnutoj poetici i èistom foliranju; za druge je, naprosto, super. I, drugi vode: Burek je na samo jednom mjestu u Sarajevu za èak pet puta po prodaji premasio ranijeg trzisnog rekordera, pretposljednju ploèu Zdravka Èoliæa, dok iz Beograda stizu informacije o nevjerovatnom honoraru koji je Merlin dobio za prava prodata najveæoj diskografskoj kuæi u Srbiji.
Ono, meutim, oko èega se ne polemise, i sto mu se priznaje sa obje strane, jeste Dinino ulaganje u samog sebe, spremnost da se odreeni standardi u vlastitom imidzu, produkciji i odnosu spram javnosti postuju do krajnjih granica. Burek je, jednostavno, skupa, vrhunski producirana, dizajnirana ploèa, oko koje se, pored ostalih, brine i èovjek koji je stvorio prestizni Sarajevo Jazz Festival Edin Zubèeviæ.
DANI: Dino, ovo je tvoj deveti studijski album i tesko se moze uporeivati s bilo èime sto si ranije radio. Da li ti poredis svoju poziciju i svoje stvaralastvo sada sa onim sto si bio ili sto si radio prije dvadesetak godina?
DERVISHALIDOVIÆ: Ovo je moj deveti studijski album i pravo je èudo da se na njemu nalazi 15 pjesama. Arsen Dediæ bi rekao: "Opet sam dobio napad talenta." Moj prvi album, Kokuzna vremena, trajao je 27 minuta. Ovaj traje blizu 70. I sto je zanimljivo, jos deset pjesama je ostalo u sehari. Ovo su bile moje rodne godine i nisam zelio da se stedim. Ima jedna izreka, ne znam da li je hadis ili nesto sto je priblino tako vrijedno, koja kaze: "Kad nesto radis, radi to najbolje sto znas ili nemoj nikako."
U svom iskustvu nosim to da umjetnost nastaje iz nuzde. Promjene koje su se desile u dvadeset godina rada jesu i stvar izbora, ali najveæim dijelom radilo se o mom bijegu iz Unisove treæe smjene i "raskosne" plate sa rokom trajanja od dvadeset dana, dok smo preostalih deset dana u mjesecu prezivljavali na kuænim èarolijama moje supruge. I to je ono sto je bilo prije poèetka. Od tada pa do danas moj je umjetnièki razvoj bio, da tako kazem, organski, ali sam i tada bio, kao sto sam i sada, podjednako radoznao i zeljan eksperimentiranja. Svih ovih godina uvijek sam isao dalje i zelio biti bolji od sebe, tako da je svaki moj album imao uzlaznu putanju i bio je mali korak naprijed, dovoljan da malo pobjegnem a da ne nestanem iz vidika moje publike.
DANI: Ima li u svemu tome nostalgije? Znam da si uvodne stihove iz pjesme Verletzt imao godinama ranije u nikada objavljenoj pjesmi Nostalgija.
DERVISHALIDOVIÆ: Jedino iz moje proslosti za èim nikad ne osjeæam nostalgiju jeste pomenuti period u kojem sam bio angaziran kao referent za manuelne poslove ili ono sto je u narodu poznato kao: pritisnes dugme - vreæa na lea. Salu na stranu, iskreno, nostalgija je jedno od vaznih osjeæanja, a s obzirom da mnogo putujem, preèesto mi nedostaje porodica kao jedino skloniste. Sto se tièe pjesme Verletzt, vjerovali ili ne, ta se pjesma trebala naæi jos na prvom albumu. Prvobitna verzija ima istu harmoniju u strofi, èak je i refren na njemaèkom, ali je skoro 20 godina trebalo da tu pjesmu uoblièim u nesto vrijedno paznje. I da imam tu ludu sreæu da sretnem jednog Edu Zankija kojem æe se ta pjesma dopasti i da bas s tom pjesmom potpisem svoj prvi ugovor za Sony Music. I ko kaze da mi biramo put, kad put bira nas.
|
DANI: Na albumu imas pjesmu Sarajevo, koja na svojevrstan naèin govori o tvojoj svakodnevnici u rodnom gradu. Kako zapravo izgleda jedan tvoj dan u Sarajevu? Je li bas kao u pjesmi?
DERVISHALIDOVIÆ: U toj pjesmi sam pokusao opisati jedan lijep dan u Sarajevu, jedan od onih dana zbog kojih sam neizljeèivo zaljubljen u ovaj grad i Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo mi je jedna od najdrazih pjesama na ovom albumu. Ta pjesma je pomalo blesava, kao sto je pomalo blesav i ovaj grad. U Istanbulu, dok smo snimali zive sviraèe, Sran Kurpjel, moj drug, sarajevski Londonac, koji je, ustvari, i najveæi krivac za zvuk ove ploèe, rekao mi je da ima strastvenog pjevaèa Turèina i da ga moramo staviti na CD. Pozvali smo ga a da uopæe nismo imali ideju sta i kako s njim, pa smo umirali od sege i na licu mjesta improvizirali i turski i bosanski tekst. Mene je na kraju spopala takva nervoza da sam otisao iz studija rijesen da odustanem od te pjesme. Ipak, te noæi sam u hotelu, u agoniji, tekst za refren posudio iz narodne pjesme Sarajevo, divno mjesto, to smo preveli na turski i zazvuèalo je.
DANI: Je li ovaj grad "crna rupa izmeu nekad i sad", kako si sam napisao? Mozes li povuæi paralelu izmeu Sarajeva u kojem si nekada zivio i Sarajeva u kojem danas zivis?
DERVISHALIDOVIÆ: Crna rupa izmeu nekad i sad je stih koji se odnosi prvenstveno na vrijeme, pa tek onda na prostor. Mnogo toga vise nije isto, niti æe ikada biti. Vrijeme je potrosivo i za ljude i za gradove, samo sto gradovi duze zive od ljudi. Ipak, osjeæam da biæe Sarajeva nije izgubilo puno. Jos uvijek je to grad koji se voli, grad heroj koji je izgubio mnoge svoje sinove, i ja mu u pjesmi Sarajevo pjevam - u tebi su i kad nisu tvoji sinovi, misleæi pritom i na zive i na mrtve.
DANI: Jesi li se i na trenutak plasio da Burek neæe funkcionirati u pakovanju svjetske produkcije?
DERVISHALIDOVIÆ: Nimalo, naprotiv. Ponekad mi se aktuelna svjetska produkcija èini beskrajno dosadnom i bezivotnom. Ono sto joj pomaze da se odrzi u zivotu jesu upravo bureci sa svih strana svijeta. Ukoliko iskljuèite razlièite tzv. etno elemente i uticaje iz recentne pop produkcije, neæe vam ostati puno toga interesantnog za slusanje. Ono sto èesto zavara jeste pakovanje, pa se u sjajnoj ambalazi prodaje veliko nista. To sto nam nedostaje na ovima prostorima jesu tehnièki standardi, jer duhovnosti, hvala Bogu, imamo.
DANI: Album je raen èetiri godine i na njemu se naslo vise od stotinu saradnika. Jesu li bas svi bili potrebni za sklapanje tog mozaika koji si imao u glavi?
DERVISHALIDOVIÆ: Malo toga je na ovoj ploèi sluèajno. Sa druge strane, posebno je zadovoljstvo bilo sresti svakog ponaosob, jer svaki vrhunski muzièar ima nesto umjetnièki autentièno sto se ne da opisati.
DANI: Zanimljivo je da osim Adija Lukovca na proslom (i njegovom i tvom) albumu nisi imao duete sa ovdasnjim izvoaèima. Smatras da jednostavno nemas s kim, ili je nesto drugo posrijedi?
DERVISHALIDOVIÆ: Upravo suprotno. Na Bureku se nalazi cijeli jedan razred talentiranih muzièara iz BiH na èelu sa Dinom Sukalom, Amarom Èesljarom, Mahirom Sulejmanoviæem, Mahirom Sarihodziæem, Muamerom ozom, Adijem Busuladziæem, koji su uradili lavovski posao na ovom albumu i kojima se i ovom prilikom zahvaljujem na pozrtvovanju. A Amar Èesljar i Mahir Sulejmanoviæ su na albumu potpisani kao moji suizvoaèi, i to na naèin koji je na ovim prostorima naivno prozvan i poznat kao "duet". Sama pjesma Burek direktno je inspirirana stihovima Nenada Velièkoviæa, kao i pjesma Zelja, koju sam napisao prema jednom stihu pjesnika Admirala Mahiæa. Hvala Bogu, zivim u zemlji u kojoj æu vjeèno nalaziti inspiraciju i saradnike, bez obzira na to da li su muzièari, pjesnici, fotografi, dizajneri itd.
DANI: Ovdasnju medijsku paznju æe zasigurno posebno izazvati duet sa Zeljkom Joksimoviæem. Oèekujes li eventualne prigovore zbog tog dueta? Pogotovo nakon Joksimoviæevih izjava o osveti Turcima datih na Eurosongu.
DERVISHALIDOVIÆ: Prije vise od godinu dana Zeljko me nazvao i izrazio zelju da uradimo neku pjesmu zajedno. Znajuæi da on po BiH uspjesno pjeva veæ godinama uz brojne koncerte, a slusan je i gledan na domaæim radio i TV stanicama, to mi se uèinilo kao dobra ideja, naroèito jer se radi o veoma mladom i talentiranom izvoaèu.
Zeljko je napisao pjesmu za koju sam ja napisao tekst. Uz veæ spomenute dvije, to je jedna od sedam saradnji koje imam na novom albumu. Poznate su mi i njegove izjave, ali kao sto si i sam primijetio, prioritet je u ovom sluèaju poruka koju ta i ostale pjesme sa sobom nose. Meutim, ujedinjenost medija u pravljenju sluèaja od jedne benigne izjave pokazuje kako su mnogi od njih bazdareni na jeftine senzacije i gluposti. Veæina medija o takozvanoj estradi razmislja estradno.
Naravno, moja prièa podrazumijeva i ima estradnu dimenziju, ali je ona za mene sekundarna. Prije nekoliko godina, u okviru jedne velike mirovne akcije nastupio sam na vjerovatno jedinom koncertu ikada odrzanom u rimskom Koloseumu. Na istoj sceni tada su zajedno pjevali umjetnici Palestine i Izraela, Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, tu su bili i Alzirac Khaled, legendarni Ray Charles, Mercedes Sosa i drugi. Pred oèima miliona gledatelja koji su putem satelita po cijelom svijetu pratili taj veliki koncert, svi smo skupa pjevali vjerujuæi u bolje sutra. I to nikome nije bio problem. Niti nama, niti gledaocima, niti novinarima.
Svako je poslije toga otisao kuæi sretan i zadovoljan jer je uèinio nesto korisno. Previse je javne sumnje i nepovjerenja, da ne kazem mrznje, u nasim zivotima. Svi znamo sta je bilo i svi pamtimo to vrijeme i sva bolna iskustva. Ali mi jednostavno moramo iæi dalje i nadati se da nas bar u buduænosti èekaju neki bolji dani.
DANI: Èini se da svakom pjesmom, gestom, pa èak i pojavom zelis poslati odreenu poruku. Majica koju si nosio na koncertima u Sloveniji, a na kojoj su, u grb Socijalistièke Republike BiH uklopljeni minareti, skrenula je paznju na problem tretmana tamosnjih islamskih vjernika…
DERVISHALIDOVIÆ: Ja tu i dalje ne zelim vidjeti problem. Danas u Evropskoj uniji elementarna ljudska prava nisu problem. Ne vidim zasto bi to bio sluèaj u Sloveniji. Ili se tu mozda radi o stvarima o kojima evropski politièari jos uvijek ne smiju, bar javno, govoriti. Ako nekome u Evropi smeta neèije religijsko opredjeljenje ili sama moguænost jednog drugaèijeg izbora, onda treba biti hrabar i to javno reæi, a ne preko takozvanih desnih snaga unutar politièkog establismenta odasiljati probne balone mjereæ i reakciju drustva. Jedini problem i nepoznanica jeste ko koga, da tako kazem, folira, i dokle æe to trajati.
DANI: Jedini si domaæi autor koji je dosao u situaciju da izdavaèima od Slovenije do Srbije diktira uslove. Prièa se, recimo, da si samo od beogradskog City Recordsa dobio 300.000 KM a da nisu imali pravo èuti ni jednu jedinu pjesmu prije nego dobiju master, i da si èak ostavio sebi slobodu da album izae kada tebi odgovara.
DERVISHALIDOVIÆ: Tada, kada su prava otkupljena, izdavaèi nisu bili u prilici probati Burek, jer nije bio ni u tepsiji, a kamoli u peæi. Najvaznija moja tekovina svih ovih godina jeste sloboda koju sam sam sebi kupio. Nema tog izdavaèa koji mi moze diktirati uslove kad æu i sta snimiti. A sto se tièe para, ljudi ovdje pretjeruju i u vjeri, a kamoli u parama. Kada bi se tako lako zaraivali novci, muzika mi odavno ne bi bila posao, veæ hobi.
DANI: Godinama si odbijao nastupe u Beogradu, ali nisi rekao - nikad. Jesi li sada dovoljno siguran da sebi obezbijedis prisustvo i tamo, a bez pristajanja na bilo kakve kompromise?
DERVISHALIDOVIÆ: Ja razmisljam o svojoj publici u Srbiji i Crnoj Gori i o obavezi koju imam prema njoj. Meutim, siguran sam da i oni znaju da to nisu samo koncerti. Postoji puno toga sto moram osjetiti da bih bio siguran da sam za tako nesto spreman. Veæ sam rekao da nikad neæu reæi nikad, ali vam sad zaista ne znam reæi kad.
Pita – simbol mirenja
DANI: Koji su to autori, izvoaèi, pjesme, knjige, filmovi, albumi izvrsili presudan uticaj na formiranje tvog izraza i, na kraju krajeva, tvojih estetskih standarda?
DERVISHALIDOVIÆ: Na jednoj od stranica knjizice albuma Burek, naveo sam elementarne sastojke Bureka po mom receptu. Pored tamo navedene literature, iskreno preporuèujem Umberta Eca, T.S. Elliota, Mesu Selimoviæa, a od muzièkih imena spomenuo bih grupe Cake i Joy, kao i Leonarda Cohena, Petera Gabriela, Jusufa Islama, Paula Simona itd.
DANI: Vrlo je zapazen i grafièki dizajn bureka koji je uradio kreativni tim agencije Fabrika…
DERVISHALIDOVIÆ: Nakon 14 godina sam se vratio svojoj prvoj ljubavi na podruèju dizajna - Fabrici. Zbilja su se na prste propeli kako bi dohvatili sve moje zelje. Znak koji na prvi pogled predstavlja burek, u mnogim starim kulturama i tradicijama simbolizira beskonaèno nastojanje spajanja kultura s kulturama i ljudi s ljudima, te kako svaki postupak ili ideja nastavlja da se siri i utièe na svijet dublje nego sto je oèevidno.
Islam i rock and roll
DANI: Ne krijes da je islam duhovna vertikala oko koje gradis zivot i karijeru. Kako pomiriti u tom, ipak, estradnom poslu, norme vjere i potrebe karijere?
DERVISHALIDOVIÆ: Kad si vjernik onda je borba sa samim sobom najveæa koju æes ikada voditi. Svi zivotni kompromisi su u poreenju sa tim lahki i jednostavni.
DANI: Ovo sto danas radis daleko je od rock'n'rolla u uzem smislu, ali si nekada plivao u tim vodama. Kako si se nosio sa prateæim pojavama estrade kao sto su droga, alkohol, zene...?
DERVISHALIDOVIÆ: Kako kad. Hvala Bogu, odavno je "rock and roll" daleko iza mene.
Juni 11, 2004 - Dani
|
|
|
