Dino Merlin oficijalna web stranica - Official Website
|
|||||
 |
       |
|
Dakazao sam da i u Sarajevu mogu biti zvijezda Dino Merlin Nakon silne medijske eksponiranosti, stotina postavljenih pitanja i jos vise odgovora, zaista je bilo tesko smisliti kamo ovaj intervju s Dinom Merlinom usmjeriti. Kao sto to obicno i biva, rjesenje se samo ukazalo i to kroz Dinino upozorenje da se u prostorima Magaze ne pusi. Da Ii zbog »cinjenice kako je gazda to prestao »ciniti ili zbog zakona i principa, nije ni bitno, bitno je da je zapocet pomalo nekonvencionalan razgovor, nadamo se i zanimljiv. "Necete se Ijutiti? Prestao sam prije godinu i po, a pusio sam 23 godine. U pitanju je bio marIboro ligth, a nekada i milde sorte, ako se sjecate te cigarete. Medutim, »cudno je da nisam imao problema kada sam prestao, a da ih sada imam. Valjda se »ciste pluca. Trebam se iskasljati, a ne mogu. I kod Vas... Je l' Boga ti...? Dobro je onda. I malo vise jedem... Je l' ovo snimate? Odlicno." S Vama je jako tesko razgovarati 0 necemu novom. Mozda da se vratimo kokuznim vremenima, prvoj cigareti...? "Super! Sjecam se da sam prvi bicikl, kao vrijedan i odIican djak u osnovnoj Skoli i na vjeronauci, dobio Ijeta 1975. ili mozda 76. Bio je to novi ponny, novi jer je moj daidza radio u fabriei bicikla Lasta na Ilidzi. To je bio dogadaj godine u mahali. Mama mi ga je kupila kao nagradu. Medutim, te godine, ustvari tih dana, jedan moj nesto stariji prijatelj isao je u vojsku pa su napravili festu, oprostaj, kao i svim remcima u to vrijeme... Sjecam se, cijela mahala je bila tetovirana - JNA s datumom odlaska. Ta slika mi se stalno vracala 1992. godine kada je krenuo rat, kada sam obilazio linije odbrane na kojoj su gotovo svi imali tetovazu JNA, bas ispred te vojske koja nas je napadala. Nevjerovatno je koliko smo mi voljeli tu zemlju. Ali... Da se vratim biciklu i cigareti. Ja sam te noci, kao i mnogi djecaci zeljni nekakve slobode i dokazivanja, zapalio jednu milde sorte. Na nesrecu, jedan rodjak me je odsmekao mami. Ona je bila toliko razocarana i Ijuta daje bicikl sakrila pa ga to cijelo ljeto nisam ni vidio, a kamoli vozao." lpak, pusenja se niste odrekli? "Duhan me je lagano uzimao. Sa 17 sam poceo pusiti i to cinio sve do prije godinu i po dana. Nevjerovatno je, nikakvih problema nisam imao s glasom. nosom, plucima dok sam pusio, a sada imam. Valjda se organizam cisti, a i godine su tu, umor..." Aktivni ste jos od 1983. godine? "Tada sam poceo svirati, a prvi album Kokuzna vremena izasao je 1985. godine. Moja prva svirka je bila u A&G klubu, na Arhitekturi i Gradjevini.. Tada su bili popularni jos i Kuk na Medicini i Stomatologija, a Kaktus je polako izlazio iz mode." Bili ste muzicar koji je zavrsio tehnicku skolu? "Zavrsio sam Masinsku tehnicku skolu u Sarajevu, sto i nije bila moja zelja, vec moje majke. Nisam pripadao tom svijetu, zelio sam sto prije da prodjem kroz to kako bih ispunio njenu zelju. Moja je bila usmjerena ka drustvenim naukama, filozofiji i knjizevnosti prije svega. Muzika je u mojoj porodici bila hereza, a profesionalno bavljenje muzikom bilo je ravno otpadnistvu". lpak, postal; ste muzicar? "Normalno je da roditelji tako misle. Mama je zeljela da zavrsim masinsku skolu, a potom i saobracajni fakultet, da imam diplomu u rukama. I ja sada, s velikim iskustvom i uspjesnom karijerom u ovom poslu, ne bih bio presretan kad bi se moja djeca odIucila za to nemirno more, za muziku, knjizevnost ili likovnu umjetnost... Tokom svoje 20 i nekoliko godina duge karijere, uvijek je lijepim pokusavao opisivati svijet oko sebe. Onaj prije rata, kao i ovaj poslijeratni. Nekima to danas smeta, li on s neskrivenim osjecanjima posmatra period od svog drugog albuma koji je, prema njemu, njegovo najkonzistentnije i najjace djelo, a na kojem je i pjesma..." Da li je to generalni stav ili se moze vezati za nas i nasu zemlju, regiju? "Pa i generalni. Evo, recimo, i Marquez je imao slican problem. Bas citam njegovu autobiografsku knjigu Zivjeti da bi se pripovijedalo, u kojoj opisuje vrijeme kada s majkom prodaje familijarnu kucu kako bi mogli prezivjeti. Otac ga se polako odrice, jako je namrgodjen i Ijut na njega zato sto je odlucio da bude knjizevnik. Zelio je da bude inzinjer. Putem majke, Marquez porucuje ocu da za njega vrijedi samo jedno pravilo: Ako mozes zivjeti bez pisanja, onda nemoj pisati." Kada bl se analizirala Vasa karljera, moglo bi se zakljuciti da je u njoj poetska nit bila mozda i jaca od one muzicke? "Tekst je ono sto vise osjecam i to je prvo sto me pogodi. Nakon toga se slaze taj mozaik, melodija i kompletna prica. Tacno je da je kod mene literarna nota izrazenija... Ja sam kantautor, kod kojeg sekundu prednosti pred notama ima rijec." Tokom svoje 20 i nekollko godina duge karijere, uvijek ste lijepim pokusavali opisivati svijet oko sebe. Onaj prije rata, kao i ovaj poslijeratni. Nekima to danas smeta? "Ja s neskrivenim osjecanjima posmatram period od svog drugog albuma koji je, prema meni, moje najkonzistentnije i najjace djelo, a na kojem je i pjesma Cijela Juga jedna avlija. Ne znam sta je tu problematicno. Evo, uzmimo ovaj Burek. Prvi krug na njemu je Bosna, nakon kojeg se on dalje siri. Onda je to bila Juga. Pa i danas je to meni najblizi svijet, Srbija, Hrvatska, Slovenija, Makedonija. A zatim dalje ide Evropa, s novim krugom i cijeli svijet. Ako covjek svoj mikrokosmos, mikrosvijet, zivi na ispravan nacin, sasvim je prirodno da ce se to mreskanje siriti kao krugovi na vodi." Dino Merlin le imao srecu da mu se to desi? "Naravno, od prvog dana i prve ploce. Od Pusti Miljacku da tiho tece, preko Davno je zaledila zima bosanska, davno je zaledila delta na ovim dlanovima, do Cijela Juga jedna avlija... To je bilo jedno tkivo. Prvo Bosna, pa Jugoslavija... Ali, tesko i onome ko se ne mijenja... U tom kontekstu, taj nije medju pametnima. Covjek se razvija i u svojoj mentalnoj kondiciji." Ljudi Vas u Sarajevu, cini se, vecinom prihvataju kao normalnu osobu, prijatelja, komsiju. Cesto Vas se moze vidjeti kako sa suprugom na vespi bezbrizno i lagano klizite carsijom, uz brojne pozdrave, kao sto i prilici nekome ko je svoj na svome? "Mi zivimo kolor zivot, jer nije sve crno i bijelo. Neko ko zivi javni zivot, na neki nacin mora paziti da bude malo po strani od onih kojima se u svom poslu obraca. Nekad je to pravilo jako vrijedno jer vazi, ali nekada je vazno biti i s narodom koji je dio tvoje price, tog filma. Bez njih, moje pjesme ne bi imale smisla. Izmedju te dvije krajnosti, bitno je naci centar. Ja se osjecam potpuno normalnom osobom i ne pridajem si nikakva svojstva koja bi mi neki Ijudi pridodali. Zivim zivot u punom kapacitetu, nekada je slava vjetar u ledja, nekada u prsa. Imam srecu da sam stereotip kako u svom gradu ne mogu biti zvijezda, prekrizio, da sam taj obrazac poderao. Jer, evidentno je da sam zvijezda i svojim prijateljima iz djetinjstva, s kojima sam bas proveo nekoliko sati nakon dugo vremena." Da Ii oni Vas uspjeh smatraju i svojim? "Pametni Ijudi gledaju ovo i kao svoj uspjeh. Ja kao sugradjanin ili savremenik nekog uspjesnog Sarajlije i Bosanca zbilja na njegov uspjeh gledam kao na svoj. Mi smo svi kao jedan tim. Naprimjer, djeca koja osvajaju medalje na svjetskim matematickim prvenstvima, dizu rejting ovoj zemlji. Mi smo specificna zemlja, puna vrlo sposobnih individualaca koji sirom svijeta dizu nas rejting. Mislim da vise nismo na talasima one da komsiji crkne krava, budimo se polako. Najbolji primjer su moji sarajevski koncerti, prvi od Zetre 1986. godine i 17 hiljada Ijudi, do, evo drugog, Koseva. To ipak pokazuje da mozete biti zvijezda i u svom gradu. Vazno je kako se postavite prema ljudima. Ja sam vjernik i znam da je jedna od Bogu najmrzih Ijudskih osobina - oholos!. Morate malo sagnuti glavu, pogledati oko sebe i vidjeti da ima siromasnih, gladnih, onih kojima je potreban vasa solidarnost. Ja sam na tom putu." U javnosti se mnogi busaju svojom solidarnoscu? "Najbolja je desnica koja daje, a da Ijevica ne zna. U tome je sustina. Nemam poriv da okolo oglasavam kako sam solidaran s Ijudima i sve dokle ga ne budem imao, ta moja djela ce biti uknjizena kod Boga. Ali, razumijem i potrebu Ijudi da oglasavaju svoju solidarnost. Neka su samu solidrni, ne mislim samo o Bosni. Jednom, kada odete u Cad, u Afriku, vidjecete da je bosanska sirotinja vrlo relativna. Svijet ce biti bolji kada ekstremno bogati budu manje ekstremno bogati, a ekstremno siromasni manje ekstremno siromasni. Jednaki nece nikad biti, jer to nije u Ijudskoj prirodi, ali vazno je da svi stremimo dobru zbog dobra, a ne zbog sebe." Tvorac ste prve himne BiH. Kako gledate na ovu koja je danas u upotrebi? "Kao prvo, razocaran sam kvalitetom nase himne. To cu prvi put javno reci. Imam pravo da razmisljam jer slobodan sam covjek. Bez obzira na to ko ju je napravio, a Bog mi je svjedok da ne mjerim stvari na taj nacin. Ako nesto egzistira vec toliko godina, a niko notu te himne ne zna, onda nije dobro da ju je ne znam ko napravio. Hajde, otpjevajle, zapjevusite mi bar djelic. Moja himna, ustvari moj aulorski rad, iste sekunde se primila. Medjutim, ako ce Bosni bit bolje bez nje, uredu. Ali cemu nesto sto toliko vremena ne moze da se primi. U mojoj raji, u Fabrici, kada se zeli nesto dobro napraviti, kaze se: Hajmo uraditi nesto, ali da nije futavo. Nekako mi je sve s himnom i drzavnim obiljezjima futavo." Mozda himna bez teksta i ne moze biti prepoznatljiva? "I tu se moze prepoznati jedan od neutemeljenih strahova. Ovoj zemlji fale hrabri Ijudi, koji ce preuzeti odgovornost i reci: Ovo je to i ja sam za to odgovoran. Svi se krijemo. Kakvi konkursi, kakve komisije. Ne stvaraju Ijudi genije, vec Bog. Nisu komisije birale Suberta, Mocarta... U principu, komisije su zbir netalentovanih mediokriteta. Znam samo da himna Jedna si jedina nikada nece umrijeti kod naroda. I danas, nakon gotovo deset godina indoktrinacije, na utakmicama se pjevaju dvije pjesme: iIi Jedna si jedina iIi Bosnom behar probeharao. Trece nema. Ljudima diriguje nevidljiva palica." Mozda optimizmu navijaca ne pristaje onaj dio mene zivot razocarao? "Nema covjeka kojeg zivot nije razocarao. Lijepo za naslova. U tome i jeste tajna zivota. Jednom davno, jednog sejha, ucitelja, upitali su ima Ii nest sto Bog nije stvorio. Na iznenadenje prisutnih, on je odgovorio: Ima. Rahatluk na ovom svijetu. Nema covjeka na ovom svijetu koji je rahat, jer on je stvoren za brigu. Nema covjeka koji nije razocaran. Ne uzima narod nista tek onako. Ova pjesma je prosla bezbroj filtera i tu se nema sta analizirati, kao sto se ne moze analizirati ni, naprimjer, pjesma Moj dilbere. Prosla je ispit vremena i meni je to velika cast. Bosnom behar probeharao je nastala prije gotovo 20 godina i danas je, cini mi se, zivlja i vaznija nego ikada. Jedna od zanimljivih stavki u Vasoj karijeri je i Izbor partnera za duete, od Vesne Zmljanac, preko Ivane Banfic, do Zeljka Joksimovica i Nlne Badric, Da li prilikom takvog izbora postoji poriv da se Iskaze moc, da se pokaze da neko i Iz Bosne moze na osnovu kvaliteta odredjivati red stvari? "Naravno. Ja to ne krijem. U svakome postoji inat, zelja da kaze: Pa dobro, evo, sad cu ja malo dijeliti karte. Ima i toga, ali najvaznija je naizmjenicna struja. Na kraju krajeva, uvijek je vaznija pjesma od onih koji je pjevaju. Koliko ima velikih umjetnickih djela kojima se ne zna autor? Od mog prvog dueta s Vesnom Zmijanac, pa do Ede Zankija, Nine i Zeljka, uvijek sam se rukovodio umjetnickom dvojbom da Ii ce ta emocija leci na pravi jastuk i, hvala Bogu, dosad mi je to uspijevalo. Nakon sto sam s Ivanom Banfic snimio duet, pojavio se, mislim, i pet stotina dueta. Ne znam ko ga nije snimio." I obicno su Bosanci bili njegov bolji dio? "Ja ne volim taj neutemeljeni patriotizam. To nije takmicenje, sportska disciplina. Svrha mojih dueta je spajanje Ijudi. Ne zelim publiku medjusobno posvadjanu, uvijek zelim, koliko je to u mojoj moci, naci ono sto ce ih pribliziti. Hocu da sirim optimisticki duh, jer vidjeli smo gdje nas je u proslosti odvelo trazenje tacaka razdvajanja. Sva iskustva, ma kako ona bolna bila, trebamo ostaviti na vidljiva mjesta da se nikada ne ponove, da ih nikada ne zaboravimo, a mi moramo traziti i biljeziti tacke spajanja. Evidentno je, cak i nakon toliko bolnih iskustava, da smo upuceni jedni na druge i da imamo mnogo toga zajednickog." Da onda ukrademo jos kojl mlnut i upltamo da li ste mjesec dana nakon !to je izasao Vas album, siti bureka? "Bureka nikada ne mozes biti sit. Mozes samo malo ohladit' pa ponovo. Malo zahladiti kompotom, pa opet po piti." Sta planlrate dalje? "Kako je jednom Fadil Redzic iz Indexa, nakon sto se premorio od svega, rekao: Od sada pa nadalje, jedina moja muzika bice apsolutna tisina." Jasmin MARIClC Foto: Izet JAHOVlC
|
